14. nedjelja kroz godinu

Propovijed: Puno bismo rečenica mogli izdvojiti iz današnjeg evanđelja: radujte se što su vam imena zapisana na nebesima; žetva je velika, ali radnika malo;  u koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!'; vrijedan je radnik plaće svoje. Ja sam za promišljanje odabrao ovu: "Ipak znajte ovo: 'Približilo se kraljevstvo Božje!' Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu." Dragi prijatelji, kako vam se čine ove Isusove riječi?

U našoj vjeri ispovijedamo da nam je Isus otvorio vrata kraljevstva nebeskog, no da bismo ušli kroz ta nebeska vrata, potrebno je obraćenje. Kad bismo željeli sažeti cjelokupno Isusovo djelovanje na svijetu mogli bismo ponoviti 3 otajstvo svjetla u krunici. Ono glasi: Isus, koji nam je kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje nas pozvao. Sve što je Isus činio imalo je za učinak navještaj nebeskog kraljevstva i obraćenje grešnika u što su uključene njegove prispodobe, njegova čuda i njegovi susreti s ljudima.

Svima nam je stići u nebo, ali da bismo tamo stigli potrebno je puno muke i truda, potrebno nam je, jednom riječju, stalno obraćenje. Grad Sodoma je bio grad razvrata i grijeha koji je zbog svoje pokvarenosti razoren. I danas čujemo gotovo Isusovu prijetnju: onima koji ne prime njegove učenike, bit će kao onima koji su doživjeli propast u gradu Sodomi. Drugim riječima, Isus je apostole poslao u žetvu, žetvu dobrih djela i djela ljubavi. Onim ljudima koji ne donose takve plodove u vrijeme žetve, koji se zatvaraju u svojoj oholosti, koji žive u svojoj sebičnosti, koji trate vrijeme u lijenosti, koji stvaraju neprijateljstvo, netrpeljivost i slično – takvim ljudima ne piše se dobro. Takvima je nemoguće, odnosno vrlo teško stći u kraljevstvo nebesko!

Počujmo ipak ovu priču:
Stigao neki lopov u nebo i pokucao na rajska vrata: "Otvorite, molim!"
Apostol Petar začuje kucanje i proviri kroz prozorčić na vratima. "Tko je?" "Ja." "A tko si ti?" "Lopov. Pusti me u raj."
"Ni govora, ovo nije mjesto za lopove."
"A tko si ti da me ne puštaš?"
"Ja sam sveti Petar!"
"Znam ja tebe. Ti si od straha zatajio Isusa prije nego je pijetao triput zapjevao. Sve ja znam, prijatelju!"
Postiđen, sveti se Petar povuče i potraži svetoga Pavla: "Pavle, otiđi u vratarnicu i razgovaraj s onim čovjekom."
Sad sveti Pavao proviri kroz prozorčić: "Tko je tamo?"
"Ja sam, lopov. Pusti me da uđem u raj."
"Raj nije mjesto za lopove!"
"A tko si ti da me ne puštaš?"
"Ja sam apostol Pavao!"
"Ah, Pavao! Ti si išao u Jeruzalem i u Damask ubijati kršćane. A sad si u raju!"
Postiđen, sveti se Pavao povuče i sam zbunjen, te ispriča svetom Petru što mu se dogodilo.
"Moramo mu poslati Ivana, evanđelista", reče Petar. "On nikad nije zatajio Isusa, bolje će se snaći." Sveti Ivan proviri kroz prozorčić. "Tko je tamo?"
"Ja sam, lopov. Pusti me da uđem u raj."
"Možeš kucati koliko želiš, za grešnike kao što si ti u raju nema mjesta!"
"A tko si ti da me ne puštaš u raj?"
"Ja sam Ivan, evanđelist."
"A tako, ti si jedan od evanđelista. Zašto vi evanđelisti varate ljude? Napisali ste: 'Kucajte i otvorit će vam se, tražite i naći ćete.' Dva sata kucam i tražim, nitko me ne pušta da uđem. Ako mi odmah ne nađeš mjesto u raju, vratit ću se na zemlju i svima ispričati da si u Evanđelju pisao laži!"
Ivan se uplaši i pusti lopova u raj. Raj je samo pitanje milosrđa.

Tako kaže priča: imamo sad dvije suprotne i naizgled nespojive stvarnosti. Jedna je da je Isus svima nama priredio mjesto u nebu, a druga da u raj mnogi ne mogu zbog svojih grijeha. No i ova priča nas okreće, vjerujem, u dobrom smjeru, prema Božjem milosrđu. I ako smo pažljivi u objašnjenju, iako je grešniku nemoguće ući u raj, ne možemo tvrditi da je to i Bogu nemoguće. On se više puta dokazao čineći nemoguće stvari i njemu je moguće i grešnike privesti spasenju – u tome se i sastoji njegova žrtva na križu.

Pravednici mogu i sami u kraljevstvo nebesko, njima ne treba pomoć spasitelja, jer raj je mjesto pravednika i oni tamo već pripadaju, ali grešnicima je potreban spasitelj, njima je potreban pravednik koji će im pružiti oproštenje i otvoriti vrata raja. I mislim da nema tako velikog grijeha kojeg Bog pravedni sudac ne bi mogao oprostiti i tako tvrdnog grešnika kojemu se Bog milosrdni otac ne bi mogao smilovati.

Danas smo u evanđelju čuli i nešto drugo. Isus šalje učenike u žetvu. Ne šalje 12 apostola, šalje čak 72 svoja učenika, a mi znamo da šalje također i nas stotinu ili koliko nas se nalazi u crkvi u svoju žetvu. To je žetva u kojoj tražimo duše ljudi, tražimo od njih dobrotu i otvorenost srca i to činimo tako što mi sami dajemo dobar primjer, tako što opraštamo, prekidamo lance mržnje, trudimo se oko pomirenja i drugo. Nekad i samo jedan ugodno zaželjen dobar dan, donosi stostruko drugih dobrih plodova u osobi koja je tim pozdravom potaknuta na djelovanje u pozitivnom smislu.

Isus nas dakle šalje, da budemo, slikovito rečeno, žeteoci, a srpovi će nam biti naša vjera u Boga, ljubav prema ljudima i nada u kraljevstvo Božje. Plaća će nam biti velika radost, ali i još više.

Isusovi učenici nakon te misije naviještanja, nakon te, možemo reći "žetve dobrote" u ljudima, vratili su se radosni govoreći da im se čak i zlodusi pokoravaju. Isus ih je zatim poučio kako se treba ponajviše radovati i veseliti zbog jedne druge stvari, tj. radi toga što su im imena zapisana na nebesima.

I to je to. Ne treba to puno objašnjavati. Jasno je da nije lako doći u nebo, ali nikome nije nemoguće. Štoviše, Isus je povjerio svojim učenicima da nam pomažu na tom putu i vjerujem da je svatko od nas svjestan nekoga tko nas je posebno inspirirao i pomogao nam da budemo ne samo imenom i po krštenju nego i aktualno i konkretno kršćani. Možda je to neki svetac kojemu se kao zaštitniku molimo, možda neki svećenik koji nam je u teškoći pomogao.

Vidjeli smo u priči da nam i ti likovi mogu otvoriti vrata raja. Molimo već sada naše nebeske zagovornike da nas utvrđuju na pravom putu. I svjesni da i mi danas, također, svojom pravednošću, svojim dijelima dobrote i ljubavi, iako još uvijek jednim dijelom grešni i nesavršeni, drugima otvaramo putove prema kraljevstvu nebeskom.

I mi možemo učiniti puno za spasenje jedni drugih: za spasenje na koncu svijeta, ali i za spasenje u sadašnjosti od mnogih nevolja i bolesti koje nas znaju zateći. Nebesko kraljevstvo je cilj kojem težimo, ali i model po kojem bismo trebali pokušati već sada živjeti i već ga sada što vjernije ostvarivati.

Zaključujem riječima Hansa Künga koji je rekao da: "Biti kršćanin znači: nasljedujući Krista uistinu ljudski živjeti, djelovati, trpjeti i umrijeti u današnjem svijetu - s Božjom pomoći i na pomoć ljudima u sreći i nesreći, životu i smrti". Neka nam bude ova definicija poticaj da se uzdamo u Boga u našim životima i da idemo svijetom čineći što više dobra za sebe i bližnje. Amen.