Čovjek i blagoslov
Čovjek je duhovno-materijalno biće. On živi na zemlji ali je oživljen nebeskom stvarnošću, on je u tijelu ali oživljen dušom. Tijelo je vidljivo, duša nevidljiva. Čovjek vidi svoje djelo jer radi rukama i svojim sposobnostima, no ne vidi snagu kojom radi, ne vidi misao kojom planira posao.
Čovjek ima svoje tjelesne potrebe ali i potrebe svog etičkog zakona. On živi i radi da bi uzdržavao svoje tijelo, ali njemu je savjest toliko važna da će radije izgubiti svoj tjelesni život nego nju povrijediti. Čovjek je duhovno biće koje živi u materijalnom svijetu ali on je materijalno oduhovljeno biće.
Ta duhovno-materijalna dimenzija čovjeka događa se i u njegovom religioznom području. Čovjek zna da je Bog duhovan i nevidljiv, ali pravi kipove kako bi ga mogao sebi predstaviti u materiji. Čovjek gradi Bogu hramove, crkve i kapelice kao da bi Bog tu stanovao, ali Duh je posvuda i ne može stanovati u rukotvorenim kućama. Budući da je blagoslov, milost i odnos s Bogom nevidljiv, čovjek si onda pravi predmete preko kojih želi vidljivo prikazati svoj odnos prema Bogu za što ima opravdanje u osobi Isusa Krista koji je utjelovljenje Božje biti. Tako u kršćanstvu križ prikazuje vrhunski simbol odnosa čovjeka i Boga, kao što i kipovi, sličice i slike ne predstavljaju Boga, nego čovjeka podsjećaju na Boga. Zato su nam slike, kipovi i sličice nekako sveti, kao što nam je Sveto Pismo sveto i zato ga častimo.
No slike, kipove, krunice i križeve blagoslivljamo. Blagoslov je duhovna stvarnost na materijalnom predmetu. Božja sila i život drži se na predmetima, da bi iz njih zračila duhovna stvarnost čovjeka. Kao što nam je dragocjena slika oca ili majke, tako su nam i predmeti koji nas s Bogom povezuju dragocjeni. Ali kao što su predmeti kojih su se doticali veliki ljudi ili koje je kod sebe nosila majka posebno važni i nose otisak njihove duše, tako nam blagoslovljeni predmeti nose pečat i otisak Božjeg života.
Znamo da čudesna božanska sila može umnožiti kruh, otjerati oluju i grad, izliječiti bolesnika, oživiti mrtvaca. Božanska sila oživljava i ispravlja funkcioniranje materijalnog tijela i svijeta. Križevi, škapularska medaljica, razne medaljice, kipovi, sličice i sveti predmeti, osobito oni za molitvu, kao što je krunica, predstavljaju naš govor Bogu. Svi blagoslovljeni predmeti nose na sebi Božju silu.
No ta sila blagoslova i posvete na svetim predmetima nije isto što i magija. Kad čovjek dodiruje svete predmete, on postaje bolji, moralniji, čovječniji. Magija je pak amoralna ili nemoralna, ona škodi, razara čovjeka. Sveti predmeti naprotiv oživljavaju čovjeka, oni ga čine boljim, oni ga liječe, jer ga povezuju s neizmjernim Bogom i pomiruju s ljudima. Zato su sveti predmeti suprotni magijskim predmetima, sveti predmeti su oružje protiv magije. Sveti predmeti čiste naše prostore od navale duhovnih napasti. Oni nas povezuju s Bogom, izvorom svakog života i blagoslova.
Krunica kao blagoslovljeni predmet, čak i ako ne molimo na nju, zrači zaštitom, snagom i mirom. Tko nosi škapular, nosi zaštitu Marijinog zagovora, tko nosi križ ili krunicu, ima kod sebe zaštitu protiv zla, napasti i bolesti. Tko dade blagosloviti odijelo, kuću, namještaj, auto, ulazi u bolji svijet koji i njega čini čovječnijim i boljim.
Potrebno je svu stvarnost oko nas prožeti snagom Isusova uskrsnuća da budemo blagoslovljeni, da savjest, misli i mašta budu u skladu s Božjim mislima, Božjom dobrotom, Božjom ljubavi.
objavljeno: 8.10.2011